Poezija čitatelja – Čežnja i dilema

Najčitanije

Čežnja i Dilema

Noć je topla, a mjesec pun.

Izađoh u šetnju – sama da isplačem svoju bol.

Krenuh stazom još toplom od koraka naših.

Još osjećam isprepletene prste – njegovu ruku oko struka mog i tad nasta tuga i vapaj.

O, mjeseče, rugaš li se dok me gledaš – samu s pogledom uprtim u tebe?

I molbom, da mi ga vratiš ili pomogneš da ga istisnem iz glave, iz srca, iz duše moje, – jer se uguših.

Sjela bih na klupu da se isplačem. Tamo već sjede dvoje mladih i ljube se.

Bože, kakve li ironije! Što ja sada tražim?

Nije li moje da sam u svome stanu i da se nečim bavim, već lutam ulicom, tražim klupu da na njoj plačem?

Mladi se vole i ljube. Gdje sam bila prije?

Tko je meni kriv što sam dozvolila životu da prođe pored mene?

Sada tek vidim kako sam život uludo utrošila.

A on je samo jedan.

Ovo malo što mi je ostalo ne može mi nadoknaditi onu prazninu.

Baš sam mislila kako sam sagorjela, da živim tek toliko da djeca imaju živu majku.

Živu?

Znači živjeti.

A, živim li ja?

Živim.

I patim se. Baš tako. Patim se.

Zašto je naišao i podsjetio me da sam živa – da sam žena?

Kako sam bila ponosna na sebe što sam hrabra. A, gle kukavicu! Uzmičem pogledu, dodiru muškom. Glumim hrabru ženu, mrtvu ženu.

Nije niti svjestan kakvu je vatru zapalio i kako večeras tumaram kroz vjetar tražeći mirno mjesto da se isplačem, da ga oplačem, duboko u sebi pokopam i sakrijem.

Da ne zna nitko, a kamoli On.

A, želim li ja to? Bože, kakve dileme!

Tražim mjesto gdje da se sakrijem i isplačem jer ga želim zaboraviti, a istovremeno priželjkujem da me iznenadi, stvori pored mene i stavi ruke na moja ramena.

Teške li čežnje i drske mašte.

Tko sam ja da to očekujem?

Nisam li promašila vrijeme?

Bože, Bože! Oslobodi me ove čežnje i ove dileme.

Autor: Z.P. (podaci poznati redakciji)

Zadnje objavljeno

Predloženo za vas